Bez komentara

Romano Bolković - 1 na 1: Ivan Tududić, talk show

Ivan Turudić rođen je 1962., godine. Osnovnu i srednju jezičnu školu završava u Virovitici. Diplomirao je na zagrebačkom Pravnom fakultetu kod mentora Zvonimira Šeparovića na temu međunarodnog terorizma, a dvije godine kasnije položio je i pravosudni ispit. Vježbenički staž odradio je na virovitičkom Općinskom sudu, na kojem je 1991. postao i sudac, a kasnije i njegov predsjednik. Bio je dragovoljac Domovinskog rata, a nakon što je Šeparović 1999. postao ministar pravosuđa, Turudić je postao njegov pomoćnik.
Nakon službovanja kao sudac virovitičkog Županijskog suda, Turudić je otišao 2000. godine na zagrebački Županijski sud, gdje je dvije godine radio kao istražni sudac, a idućih sedam kao sudac kaznenog odjela prvog stupnja. Od ožujka 2009. do kraja 2010. bio je predsjednik i sudac Odjela za Uskok zagrebačkog Županijskog suda, dok je dvije godine kasnije izabran za predsjednika Županijskog suda u Zagrebu. Na toj poziciji ostao je do 1. siječnja 2021.kada je postao sudac Visokog kaznenog suda. Od 2009. do 2011. predsjednik je Državnig sudbenog vijeća. 2024. postaje novi glavni državni odvjetnik.
Tijekom rada na zagrebačkom Županijskom sudu Turudić je donio nepravomoćne osuđujuće presude protiv bivšeg premijera Ive Sanadera(HDZ) zbog uzimanja mita i zloporabe položaja i ovlasti, a nepravomoćno je osudio i bivšeg potpredsjednika Vlade Damira Polančeca te bivšeg veleposlanika Nevena Juricu. Turudić je sudio i poduzetniku Hrvoju Petraču zbog otmice sina generala Vladimira Zagorca, kao i Mladenu Šlogaru zbog ubojstva Ivane Hodak, kćeri nekadašnje ministrice Ljerke Mintas Hodak i odvjetnika Zvonimira Hodaka.
S gospodinom Ivanom Turudićem razgovaram o tome zašto je prihvatio dužnost glavnog državnog odvjetnika, boji li se predsjednika Milanovića ili se Milanović boji njega, kakvo je stanje u pravosuđu i kako do boljeg pravosuđa, o njegovim odnosima s politikom, odnosu s Rimac i Mamićem, o nedodirljivosti sudaca u RH, o tome postoji li korupcija u pravosuđu, imamo li previše sudaca i sudova, o odnosu sudova i DORH-a, o dužini sudskih postupaka, o pitanju može li sudac imati prijatelja na visokom položaju, javnu i politički eksponiranu osobu, te jesu li suci podložni utjecaju glasa javnost, kakav je odnos zakonodavne vlasti prema sudskoj, treba li nam lustracija u pravosuđu i je li za nju prekasno, te konačno - zašto građani loše percipiraju pravosuđe.